Vodič kroz Podgoricu

Sa 170 hiljada stanovnika i površinom od 1,5 hiljade kvadratnih metara, Podgorica je najveći i glavni grad Crne Gore. Suprotno od celog terena koji je u vencima planina i u brdima, Podgorica leži u Zetskoj ravnici.

 

Oko Podgorice, venac tih planina svedoči o svim starim civilizacijama : grčkoj, vizantijskoj, keltskoj, ilirskoj, rimskoj, turskoj i slovenskoj. Najvažnije brdo je Gorica (107 metara), koja se uzdiže iznad centra grada. Podgorica leži na pet reka: Zeti , Morači, Ribnici, Cijevni i Sitnici. Plodno zemljište je upravo razlog razvitka naselja još u ranoj praistoriji. Dolazak Rimljana na ovo područje donosi nove ekonomske odnose, unapređuje se privreda i korisnije se koriste prirodni resursi. Trgovačke veze jačale su između Dubrovnika i države Nemanjića, a sve one išle su od Trebinja i Nikšića do Podgorice. Sve ovo povećava značaj koji je prekinula turska vojska 1474. Napad je trajao sve dok 1874. Crnogorci nisu osvojili Podgoricu. U saglasnosti sa odlukom Berlinskog kongresa, Podgorica je pripala Crnoj Gori, što je označilo kraj četvorovekovne turske vladavine.

 

Aritektura

 

Arhitektonski pravci i stilovi su se prelivali kao i nemirni periodi kroz istoriju samog grada i države. Pod uticajem Turaka i njihove vladavine stoje kao svedoci upravo najstariji delovi grada

 

Ime

 

Godine 1326. po prvi put se spominje ime Pogdorica. Pod nazivom Titograd 13. jula 1946. postaje glavni grad Republike Crne Gore. Nekoliko puta ime je menjano: od Biriziminijuma i Alate u robovlasničkom poretku, preko predfeudalnog kada su ga zvali Ribnica, zatim feudalnog, našeg, turskog Pogrorica. Godine 1946. dobija naziv Titograd i to po Titu, tadašnjem revolucionaru i predsedniku SFRJ. Tek 2. aprila 1992. godine rešeno je da se vrati ime Podgorica, koje i do dan danas opstaje.

 

Prevoz

 

Podgorica ima pogodan položaj na ušću reke Ribnice u Moraču u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici. Grad je blizu zimskim centrima na severu zemlje i letovalitišima na Jadranskom moru. Nepristupačne crnogorske planine savladane su modernim saobraćajnicama. One Podgoricu povezuju sa severnim, planinskim delom Crne Gore, koji prate gorostasne kanjone reka Morača i Tara, do planinskih jezera i stoletnih šuma. Nasuprot njima, putevi prema crnogorskoj obali prolaze kroz živopisne predele crnogorskog juga preko Skadarskog jezera i Paštrovačke gore, ka Jadranskom moru.

 

Klima

 

Na klimu Podgorice uticaj ima Jadransko more, tako da je klima mediteranska. Peko reke Bojane i Skadarskog jezera dolaze ti uticaji, ali se klima i menja pod uticajem okolnih Dinarskih planina.Tako da možemo ozvaničiti i taj deo sredozemnom klimom, ali koja se odlikuje toplim i vrućim letima i blagim i kišnim zimama. Srednja godišnja temperatura vazduha u Podgorici je 16,4ºC, maksimalna 40,7ºC, a minimalna je –4,6ºC. Sneg je retka pojava. Srednja godišnja količina padavina u Podgorici je 1544mm, a relativna vlažnost vazduha je 59,6%. Prosečan broj kišnih dana je 118, snežnih 3, a sa jakim vjetrom 58 Veliki niz podzemnih voda čini ovo područje poznato po zdravoj pijaćoj vodi.

 

Valuta

 

U sastavu Jugoslavije, kao i u periodu kada je jednu zemlju činila sa Srbijom zvanična valuta bio je dinar da bi se odvajanjem i stamotalnošću, odabir valute, i zvanični novac postao Euro - €.

 

 

Znamenitosti

 

Stara Varoš: staro gradsko jezgro i tekovina iz doba turske vladavine. Krase ga građevine orijentalne arhitekture. Tu su džamija Osmanagić (XVIII vijek) i Sahat kula (16m).

 

U samom centru grada na ušću Ribnice i Morače je kula i ostaci zidina srednjovekovnog utvrđenja Ribnice. To je mini spomenik kulture i mirno izletište za šetače ribolovce. Pećine su te koje će vam preneti atmosferu.

 

Muzej grada je osnovan 1950. godine u okviru institucije Muzeji i galerije grada. Obuhvata četiri tematske celine: arheološku, etnografsku, istorijsku i kulturno-istorijsku. Vrednu zbirku čine eksponati iz vremena drevne antike, IV vek prije nove ere, sa nalazišta Donjeg Gostilja, Vujačića Mahale, Duklje... do XX veka.